Napisao Marijan (premješteno iz teme '' Kafana ''Kod Popa'' '' )
Dodjo sa prvog posla pa da nastavimo,
Evo ideje, priblizuje se Bozic, dosla nam je zima, N.gogina na pragu a bijeli pokrivac sve deblji i deblji. Znaci svako do nas aktivnije treba da za te dane se prisjeti svojih dogadjaja iz djetinjstva ili putovanje za... Zar to nije lijepo kada se poslije toga nakupi i stvori neka ideja o knjigi magulica.com i nasim pricama, imenima. Svi smo nekada davno pisali pismene a nemojmo reci da smo zaboravili i to, nismo ko ni Magulicu sigurno. Jest da ce ispasti da ja najvise govorim i najvise popi ovde kod Popa u virtani ali vjerujte mi da u stvarnosti nisam imao samsu govoriti da mi netko slusa moje gluposti koje valjam sa svoga prozora (kutie). Evo nekoliko knjiga se moze izstampat vec u vareskoj stranici za sankom. Tipnes u trazilici TOMO ili Marko te evo ti njegoveh prica. Na primjer Jole moze napisati kako je skakutao po kori snijeznoj do prve kuce u selu a da ne propadne. Go-tvist vjerojatno jednu iz kupatila kako se volio kupati u lavoru,teknetu i bio skroz go a uz to i pleso tvist DM ce sigurno naci neku pricu kako su vikali po sarajevu posto marka, posto marka i kako jen kupise. Ivana ce otici mozda i do Klare dabi se posjetila lanskoga snijega posto nije od tada bila na zvijezdi pa ce pomisliti da se jos nije istopio. Slaven ce neku sadasnju kako se radiliste otvori u Kninu a on postavi prozor da gledamo jedan u drugoga i prikupljamo se uz druzenja. Luka kako je vec rekao ako se nevaram dabi rado neku nasu domacu pjesmu naucio i prestavio u skoli ako pie vodu ako ne vodu onda nasu miljenicu prokuhanu sa secerom. Evo gura me toma pa vice, ma kakvu miljenicu to nase zene kazu rakiesinu kad nas vide tako pjane da galamimo.On ce nam ispricati ipak kako provede zadnji put u Magulici iako vidjesmo sliku da bi vrijedan. Da nebi marijan bio dosadan malo cu gledati skratiti iako sam zaduzen za tri takve price hrvatici. Sve Vas pozdravljam i pozivam na suradnju lijepih prica nas pet, pet to je svuda tako neki odu a neki se pridruze budimo zadovoljni i uspjesni ovako ;-) .
Editirao: magulica na 11/12/2008
Napisao Marijan (premješteno iz teme '' Kafana ''Kod Popa'' '' )
Visocki konj
Zena od starog pok mikeljasmiley se zvala Marija ili Marasmiley ali jen je zvao njen muz pa i drugi od milja Mara. Bila je jako dosjetljiva zena kao i nje stari Mikelj a znala je sa svakim se dobro upoznati i prijateljstvo napraviti. Jedne prilike je imala jednoga prijatelja ozbiljnoga covjeka iz Kamenska po imenu Abib, dali je to bio njegov nadimak po dobrim djelima ili se tako stvarno zvao. Bio sam malen ali se dobro sjecam price koju sad pisem. Jednoga dana se dogovorise Frnjo i njegova zena Mara sa tim Abibom iz kamenska dabi posli u Visoko na stocnu pijacu dabi kupili konje za svoje potrebe. Posto je Abibu bilo daleko naobdan pjesice kako se kaze ici u Visoko i nazad dogovorili su se da dodje uvecer kod nas pa prenoci dabi mogli na uranak se uputiti preko planina za Visoko. Trebalo je rano doci kada ljudi se ponaj vise prikupe sa svojom stokom koje je bilo dosta i sto prije pazare, jednog konja za nas a drugog za njega pa nazad jasuci. Tako preko planina koje je taj Kamenjanin dobro poznavo dosli su u Visoko oko devet sati kada je bilo sve na svome mjestu. Imali su sta izabirati a i cijene su bile razlicite. Dogovorili su se usput kada treba da podju nazad dabi zavidna dosli u Krcevine pa ce Abab ponovo konacit i sutridan poci za Kamensko. Franjo i Mara su tada imo bolju srecu zato sto je kupio po njegovoj ocjeni taj dobar pazar konja. Njihov prijatelj je puno probiro pa se zadrzo duze sto mu se jedna kobilica svidjela, iako nije imo namjeru za kobilom ali ona mu se svidjala. Ta kobilica sto je bila kobilica ali je imala jos i malo zdrijebe pa sve nekako ali da nije zdrebeta. Na kraju se Mara dosjeti i promisli te kaze ti ona njemu; Bolan nebio, Ababe pa ti si sa tu kobilicu, ona ce ti bit dobra za tvoje potrebe, ako je ti manje volis imas zdrijebe, pa kad ono naraste uz tvoju celjad onda ces imati i konja po svom ukusu i nauci. Tako se on odusevi i pazari tu kobilicu sa zdrebetom. Posli su tako nazad preko tih brda jaseci na konjima i mijenjajuci se kom kad dodije kome pjesaciti pa dodjose kasno u noci kod Franje i Mare kuci u Krcevine. Mi djeca kada smo se probudili i vidjeli na livadi da pasu konji i malo zdrijebe bili smo ponosni misleci kako imamo malog konja sada u nasoj stali ali je ta radost kratko krajala. Pojasni nam mama da je taj mali konj pripo Ababu u Kamensku sto se uskoro i on probudio i poso na put svojima doma u Kamensko. smileysmileysmiley(nastavlja se)
Editirao: magulica na 11/12/2008
Napisao Marijan (premješteno iz teme '' Kafana ''Kod Popa'' '' )
>>DORAT - Visocki konj
Nas novi mladi konj se zvao Dorat, bio je jako lijepa izgleda a mi djeca radoznali dajuci mu hranu iz ruku iako je mati govorila da je to novi konj koga nepoznate morate se paziti da vam ne stane na nogu a isto neki vole se baciti istom pa eto ti belaja. Iako je ocu data garancia za tjedan dana probe, ako ne valja vrati ga na moju atresu. Cuva tovar, vuce balvane, uz jos jednog se slaze, miran i samo mozes radit i bit zadovoljan sa njime. Dobar ko dobar pravi visocanin fali ga taj njegov gazda ali mu zafalilo para pa znas sitna djeca. Ja sam osobno radio sa njim gotov i dan i noc bez odmora, haman jarabi pravo za pofaliti, vela havle vela kuvletile. Pa kad je to tako dobices i peksis od mene veli ti njemu stari Mikelj. Tako ti mi djeca zazalismo se na tog jadnog konje Dorata koji je radio neumorni i dan i noc pa mu primakosmo zobi i sijena te da se odmori kad je tako vrijedan. Ma to je bio jedan mladi konjic kakav je trebalo samo stati i gledati. Joj kad se je odmorio pa poceo skakati po pritkuci i okolnim livadama, bili smo ponosni na nj. Jedva ga uhvatiti dabi ga u stali svezali ali je bio otac Franjo za to sposobni negoli iko u nasoj okolici. Dodje ti druga subata pa oce otac nesto drva da dotjera iz obliznje sume. Dobro nije dao one dvije soe staviti na sebe pa ponese otac u ruci do u sumu i tu kamaru drva koju je trebao probati da donese iz sume sa novim konjem. Ma ni makec, boji se drveta a silan nad silu, boji se cjeplje, ma ko primakni ili cu pocupat i taj jelic za koji si me svezao. Na posljetku iztrgne se i pobjegne te dodje prije kuci negoli njegov sadasnji gazda i tako nekoliko puta. Vidi Franjo da je vrag odnio salu pa promisli, dobar si ti kad si umoran a ja nemam toliko posla za tebe da te umirim. Pokusaj je bio jos nekoliko puta ali uzalud vec liepom uz njega pa za jular te kuci. Stane pored jedne klade te iznenada skoci na samar, proganja okolo custekom dabi ga zagrio a onda jos jednom ali bez uspjeha, isti prizor se javi pa za tu vecer je bilo dovoljno dzihanja i trke oko njega. Stane pored kamare drva i razmisli, zbog cega se boi konj... Otac je imao onu plavu bluzu na sebi koju je skino pa preko samara stavio. Dok se odmorio razmisljajuci polako proba do bluze i povuce jen prema glavi konja i tako nesmetano pokri mu oci sto konj osta ko ukopan stajajuci. Nekoliko puta je lupnuo od samar a konj nista. Pomisli Franjo pa on je od muslimana iz Visokog ti ljudi snalazljivi trgovci mozda trgovali i po Iranu pa doveli tako konja koji se pokriva dabi bio dobar. Pokoj mu dusi bio je pravi sega taj stari pok Mikelj pa se znao i nasalit da je kupio muslimanskog konja ko zna iz koje drzave svijeta. Tako je razne poslove obavljo sa nasim doratom a ponekad znao i opkladu odnijeti. Dodji bi ko i uvijek u Vijaku kod Ivice u trgovinu da te razne kirije koje je namjernice znao kako sebi tako i susjedima donositi sa konjem. Dodji bi prid trgovinu i kupi brasno, kukuruz, so i mnoge potrebstine kao i svi drugi koji su nosili sa konjima od sela do sela. Onda zapocne ti stari Mikelj ajde momci i ljudi po pice da se kladimo, ko mi ovo natovari na moga konja nek je njegov konj ili moje pice od vas. Ma bilo je junaka koji su probavali ali se samo mogli cuditi sta je taj konj sve znao izvodit samo da nestave nesto na njega niti se primaknu njemu. Pa cudo je to bilo a zatim kazu kako ga ti natovaris? Cekaj dok ispijem ovaj opklad od vas pacu ga natovariti evo jos jedna piva stize, bez i jednog okretaja njegovoga cu ga natovariti. Kad ti stari Mikelj ispie casicu i zdravicu rakice onda skida bluzu sa sebe pa od samara prema glavi pokrie glavu konju i mirno natovari brasno i kukuruz a zatim sohom udari po sapima skinuvsi bluzu sa ociju konja a on upravi ka doma samo malo se obazresta to teze sada nosi. Znali su se okupljeni cuditi o tom konju i pripovijedati pokrivenog lica, nesto su jos dobacivali jedan drugome sa rukom pored uva sapcuci (ali si Mikelj odnese opkladu,a). Nakon dva dana rada sa tim nasim visockim konjem, onda ti netreba ni zastor na licu, miran je i radi sve potrebne poslove sa najmanjim djetetom, sve uredno dok se ponovo ne odmori. Tako je dugo godina imao mirnog konja kad radi a divljaka kad neradi. Kada mu dodia proda ga nekim radnicima koji su svaki dan radili po sumi sa konjima.
Editirao: magulica na 11/12/2008
Napisao Marijan (premješteno iz teme '' Kafana ''Kod Popa'' '' )
Tako je kad necetesamnom u kafanu, zapostili prije vremena?
Zgazio sam mrava
Bilo mi je zao Bijahu mali kao i svi drugi koji jos nisu za skole a djeciji vrtic bio daleko od mene. Dasam cuo za njega opet bi morao traziti od jedne sestre pojasnjenje, sta je to. Tako nismo imali ni pijeska pa naj omiljenija igra nas seljacke djece je bila prasina i ko je jos imao vode ko mi korit pred kucom da malo zamuti a to su znale mladje seke od mene da urade pa kobojagi prave kolace sa raznim formama i ukrasavali kamencicima kojih je bilo izobilja a ponekad donesi i sa obliznje rijeke pa i krivaje. Igrali smo se raznih igara dok se ne podje u skolu a tada se predje u druge igre i price o uciteljima i uciterljicama. Znali smo se penjati i na drvece breze, nemojte pomislit sad dasmo dolazili i do Breze kod mog sadasnjeg Rasche iz WHV-Breze. Imali smo i raznih padova (sletova)sa tih drveca ko ja sa Breze a sestra sa Vrbe. To je duga i duga prica, evo ja daleko odo sa moje teme ko i uvijek. Gurnu me taj mrav u mislima pa da se povratim na njega kojemu sam osto duzan se izvinuti. Vidis Mikelju i ti si svoje provodio po toj prasini pa moro svaku vecer prat redovno noge sto ti sada to valja kad ti sestre vikase kad naliu vode u taj legenj da dobro operes cak i ruke a prvo lice. Kako kaze Angela, ruka ruku mije a lice ti obadvije, iako je bila mladja znala je dobar primjer dati a kad podjo u skolu onda druga veli kad ja dobijem dobru ocjenu, to je tvoje skolovanje. Ipak bi ja nastavio o svojim mravima bolje nego da se izdam sta sam svasta dozivio dok sam bio mlad, vec da pocnem. usamim ti se ja cesto posto sam bio tih, nego oni koji je bio brzi na jeziku pa se zaigram sa mravima. Sad ce netko kazati sta se ima igrat sa mravima, kad je to bilo? Jest, jest znao sam se ja dobro zaigrati pa cak i zaspat uz njih. Kako sam volio svaku i naj manju zivotinjicu a kamoli covjeka tako i mrava. Ali sta ce se dogoditi u ovome slucaju da sam ucinio tom svom jednom od mravi nazao. Gledo sam par dana kako se oni lijepo slazu i kako vrijedno rade. Na primjer radili su tako put za sebe pa su znali cak i do pedeset ili sto metara napraviti i tako hodati po tom putu. Sta su oni radili ja mali nisam znao. Uglavnom da su bili vrijedni i da su bili tada moji prijatelji a ja njihov. Gledajuci tako njihov put kuda su isli i sta rade uvidio sam ja kao njihov Bog da na jednom mjestu su tako napravili taj veliki put i veliku krivinu. Sto za mene nije bilo shvatljivo. Zasto su to oni tako budalasto napravili kad im je blize takorekuci na precac (prekim putem). Dobro ali ipak sam se divio toj njihovoj cesti kojom su svaki dan vrijedno prolazili tamo vamo da se nikada nisu sudarili jedan sa drugim. Jednoga dana sam dosao nesto neraspolozen do tih vrijednih mrava a nemojte misliti da su to bili oni mravi veliki sa velikom guzicom sto smo mi djeca govorili. to vi isto znate zvali smo ih iz druge drzave znate samo nebi sad to pominjo posto se neradi o nacionalnim mravima jedino neko se grubo izrazi ali ja necu. To su bili oni nasi mali omiljeni mravcici evo onaki koji su deset godin zivjeli u nasem stanu a kojih nismo mogli nikako skloniti vec daj im meda pa oni odu sami dok mi se nepriselismo nadole. Ta njihova krivina na putu mi je tada smetala kao malom, sada ne, nek pravi ko sta hoce. Bio sam tada ljut, nie zbog te velike krivine koju su napravili vec zbog jednog jedinog mrava. Budalasti mrav rekao sam saam sebi ja vas mogu unistiti, ja vam mogu dobro naciniti, Ja mogu tu vasu svu zemlju na kojoj ste sve to napravili srubiti, srusitu, Ja. Gledao sam tog jednog mrava sto je budala kako se bori sa puno travki (oce na precac). Jesi budala ja ti kazem. Zasto ne ides sa svima po tom putu? Zasto se pravis naj pametni, zasto si budala? govno jedno. Vidi ga kakav je, ja sam za tebe tvoj B. Uzmem ti ja njega pa prstom u prasinu, ja ga pritisnem nekoliko puta, jesam priznajem pritisko sam ga tako damije vec jednom dodijalo. Sta se ti pravis naj pametniji, budi ko i svi drugi! Kako ja njega pritiscem u toj prasini on se opet digne i kao da mu nije nista a meni krivo, vec me i moj prstic zabolio pa se ja hocu malo da odmorim. Pustim ti ja njega pa mi dodje kroz misli kad vidim da mu nista nije, sta mi je sagrijesio, pa ga ja tako gnjavim. Pogledam ti ja u one ostale mrave sto trckaraju po svom putu kojeg us izgradili i zagledam se u tu njihovu velikacku krivinu te mi tada mozak se prosvijetli da sam sagrijesio protiv tog jednog moga mrava. Rekao sam tada sam sebi a i mravu. Pa ti si naj pametni, vidis ti hoces na´precac, prije ces doci kroz te travke negoli oni koji prave veliku krivinu. Sreca moja sto ja tog mrava nisam ubio, on je prezivio. Zatim sam ja htio da se oduzim pa sam tu veliku krivinu nogama zamrljo a napravio im put kuda je onaj sam htio da ide i tako na taj nacin sam htio da mu se oduzim sto sam mu nanio nepravde u djetinjstvu. Sada posto se stari pa se vracam u mlade dane kroz misli a nemam samse da radim dabi malo bio bogati pa se bavim evo i pisanjem sad tako mislim, da je covjeku vrijednom radniku naj gore kad mu zabrane raditi, nie ko onaj sto prid kaficem cita romane i ceka da mu dodje ko ili gleda sto rade na skoli a on je glavni. Sto se tice moga mrava jos mi nije iziso iz misli pa se podsjeti, posto imam drvo jeliku pred kucom sa koje pada cetinka a moj otac je to prije krcio te sadio vocke ali ja to nesmijem posto nije moje. Vec stalnom cistim ispod te Jele na koju sam se znao i popeti pa zvati tu Sarajku ciganku sto nije imala BH znas ono ko daska. Tako mi uvijek dodije to ciscenje pa u obliznjoj sumi nadjem ti je mravinjak, ama onaj bas veliki sa velikim guzicama sto smo ih ono zvali, ma piso sam vam vec jednom kako smo ih zvali. Donesem ti ja jednu kesu pa svojom rucetinom starom zagrabim nekoliko puta dok nisu poceli ujedat. Tresnem ti ja nekoliko puta i stisnem da neizadju izte kese te kuci. Stavim pored te Jele uz koju sam vec napravio ono slicno kao sto sam vidio na televizi kako mravi prave pa ti tresnem tamo. Oni ti se razlazali a sutri dan vec poceli i raditi svoje svakodnevne poslove. Tu su strazari na svom, malio posebno te radnici pa zatim oni sa kraljicom i ostatcima u gnijezdu gdje ostavljaju ono sto nevalja pa tu i smrdit zna. Dobro to jos nije zavrseno te ja ponovo napravi nepravdu prema njima. Kada sam ti vidio i pomislio da je to malo mravi, da nemogu oni mene zamijeniti u tom poslu onda ti ja donesem jos iz istog mravinjaka mravi. Stavim ti ja sve na tu hrpu pa se razlazase drugacije, sto im nije pravo. Zaboravili se! Sta cu sada? Sacekam do sutra pa rano ujutro pogledam prvo sa prozora a ono nesto nije u redu. Pridjem izbliza te vidim da se sele, oce da bjeze od mog gnijezda kojega sam im ja pripravio. Cekaj vidi nesto, pa to je rat, rat mravi. Pogledam nesto svaki nosi u svojim ustima po jednog mrava, kada ja pretisnem ono dva, jedan drugog nose samo da bi poblegli iz nase baste. Znaci oni koji nije htio napustiti onda oni jaci su ih uzeli za vrat, takozvanu siu i nosili na drugu stranu i u drugu bastu preko ziz i te granice, vjerojatno kod komsije koji ima vise Jela nego kod mene. Tako kroz par dana ni jednoga nije bilo kod mene u toj spravljenoj kuci za njih, opet mi zao. Jucer ponovo doneso i po treci puta nove te velike mrave bube svabe i danas mirno sami rade pa neznam dali ce me zamijenit u tom mome poslu koji treba da cistie ispod ta Jele gdje smo napravili i sto sa klupom pa jedemo kada netko nas posjeti te uz nase jelo uvijek spomenu LEKA! Pa reko kako ga svi volite i znate. Tako ako budu mi mravi oprostili moje pograske i presli na moju stranu bice uspjeha Ju-Uhuu.
Editirao: magulica na 11/12/2008
Napisao Marijan (premješteno iz teme '' Kafana ''Kod Popa'' '' )
Autobus i Marija zvana Mara Jelkicina
Sa mnogim dosjetljivim idejama zivjela je ta nasa mati Marija koju smo zvali Marom zbog mnogih ti imena u selu a i od milja je to vise bilo. Uz mnoge poslove sa svojom djecom je obavljala a kad zatrebadne nesto dabi posla i do varesa u kupovinu bilo sa konjem ili pjesice to je bilo sve po potrebi domacinstva i zadatak zene dok joj coek zaradjuje za to. Kada je proso i taj nas sretni Autobus preko Krcevina onda se lakse disalo i udobnije bilo pogotovu ko te rupe neosjeti u stomaku pa nemora traziti kesu od sofera. Tako je taj autobus dobro dolaziao ljudima u nevolji pa cak i porodilje vozio kad zatreba do porodilista. Umalo da se nedsi i porod u njemu od tih silnih rupa i krivina do porodilista. O tome bi neko mogo drugi koji je blize bio tome prizoru... Ovi put bi tio o toj Mari i jednom njenom dogadjaju putovanja za Vares autobusom. No prije toga je pre tjedan dana sa pouzdanim nogama isla pjesice taj put do varesa da kupi nesto namjernica i uzput coeku nove pantole. Kada je to kupila vratila se nazad ono preko zabrezja posto je blize a u tunelu svakako nema svjetla pa da neslomi nogu ili nerazbije glavu pa i padne u provaliu i ono naj gore. Kada je dosla kuci probao je njen Franjo pantole a one su bile tijesnje od drugih. Mara se nije sikirala, nista Franjo idem ja drugi tjedan autobusom za Vares pa cu zamijeniti za veci broj. Tako se oni dogovorise da podje ona u drugu subotu pa to zamijeni po dogovoru kupca. Dosla je sledeca subota pa se Mara spremila te uputila do ispod Krcevina gdje je autobus stajao i zivjela je ona sa druge strane. Iako je ona stanovala po strani takozvana Krcevina «ranc mikelji» odma do takozvanog Kicelja i Lucice, dosla je na autobusku gdje su mnogi bili seljani da cekaju Autobus za Vasres. Kada je ugledala Autobus tad se sjeti da je zaboravila pantole koje je trebala zamijeniti na pijaci. Pitala se odma, pa zbog cega ja onda idem tamo? Stacu, pitala je samo sebe, pa zbog cega sam onda posla u vares... U to stade autbus pa svi udjose a ona osta vani razmisljajuci. Dosjetivsi se tako odma je nasla svoje rjesenje da se vrati kuci, uzme ceker sa pantolama i podje uzbrdo naprecac pa tada na nasu talfu gdje staje utobus taj isti koji obilazi preko kruskovice i brda naokolo. Dosla je u kucu pa jen pocese pitati, staje jesil zakasnila to na Autobus? Da nisi sta zaboravila? Nepitaj me nista vec daj mi oni ceker sa pantolama sto trebam zamijeniti dabi stigla na Autobus koji je vec pun sto ide iz Vijeke, on je spori od mene, ja cu njega sacekati na talfi. Uzme ti ona ceker sa pantolama pa uzbrdo. Tako dok je taj isti Autobus prolazio po tim rupama i potocima preko te planina kruskovice te stao na patkovcu dabi primio putnike sa Krcevacke Lazetovice a zatim polu nanize do Ocevacke okretaljke, dabi primio te Ocevce koji dodju iz Ocevije pa dalje na Lovacki. Posto je pokupio i njih tada se voznja nastavljala uzbrdo sve do lovackoga zvjezdanog doma sto je i tu morao stajati radi putnika a ponekada vracati unazad dabi savladao te krivine kojih je bilo prilicno dosta ili se mimoici zbog nekoga vozila iz suprotnoga pravca. Za to vrijeme je nasa Mara hitrim koracima penjala se do kicelja pa na stupcic a zatim na raskrstje i preko zvijezdane talfe do autobuske stanice. Sve sa noge na nogu uz svoj Ocenas ili krunicu u ruci. Kada je dosla na Talfu nije morala dugo cekati, zacuo se taj Autobus koji je vozio preko tih sumskih proplanaka cak od lovackog je isao prema sledecoj stanici takozvanoj Talfi. Tu se nekoliko skupilo jos putnika koji su htjeli za Vares na Autobus i tako stade i taj njen vidjeni autobus na koga je vec jednom cekala i htjela da udje. Unisla je u taj Autobus sto jen je jedna zena uporno gledala pa joj pridje i rece, pa bona Maro jesil to ti? pa vidis da jesam, ma neznam dali se meni ukaziva dol pod Krcevinama ili sam sanjala. Ma ti si bila snama i cekala Autobus zar ne? Nasmijesi se Mara pa ti ona njoj pojasni sta se sve zbilo i kako se desilo. Sve u svemu svaki drugi bi uradio to isto kada su znali da je brze bilo pjesice do na zvijezdu negoli autobusom. Zato su sa druge strane krcevina se cesto dvoumili dali da idu na jednu stranu ili na drugu (pjesice ili autobusom, gore ili dole) prema zvijezdi na autobusku za Vares. Tu je obavila ubrzo posao pa nazad uz Ljepovice i Zabrezje takozvani Toronto koji su neki slutili da promijene ime radi tih Amerikanaca moguce sto su slicni njima, a tada preko zvijezde, sto se moglo i prije tri sata stici sa dobrim nogama do Krcevina. Popodne je dosla kuci a vecernja prica je bila o tome prije te nase molitve krunice o tome i ukazanju Mare Jelkicine pod Krcevinama na Autobuskoj stanici.
Napisao Marijan (premješteno iz teme '' Kafana ''Kod Popa'' '' )
NOVOGODISNJCKA PRICA
CUJEM TEK SADA DA JE BIO JEDAN POZNATIJI COVJEKOLJUBONOSA SA DUGULJATIM DODATNIM NOSEM KOJEGA SU ZVALI POGRDNO; DA LAZE A USTVARI ONI SU LAGALI I TAKO SU GA PROZVALI (pinokio): TAJ COVJEK DOBRICINAC ALI IMU NIJE SE SVIDJAO PO NJIHOVOM UKUSU TAJ NJEGOV NOS AMA BAS KO U ONOM DRUGOM GRADU STO BI TAJ POZNATI NIKOLAUS DUGOGA NOSA: SUTIO JE I TRPIO; GUTAO JE I STO TREBA I NATREBA: JADNE POGODNE PRILIKE POSTO JE BIO STOLAR NAPRAVIO JE KUBURICU KOJU JE OFARBAO NEKOM OD FARBI; NIE SE SMIO POJAVITI U JAVNOSTI ZBOG PROVOCIRANJA SVOJI NEOBZAVATELJA A NIKO MU NIE NI DOLAZIO: TADA SE MALO UZ TU MILJENICU PROKUHANU POPILO I ON TI PONESE TAJ STAP KOJI JE NOSIO CESTO SA SOBOM; NIE DA GA NOGE BOLE ALI AKO ZATREBA; TADA MU DOJADILO TE USTANE PA POKAZE TAJ SVOJ STAP I NATJERA DA SVIJU PRISUTNI DA USTANU; JOJ POKAJNICKA MATI NJIHOVA STEOVO? NI ZENA MU NIE ZNALA VEC POZVA MU BLISKOGA KOLEGU KOJI JE BIO TU U BLIZINI TE NABRZAKE ON DODJE I UFATI ZA STAP A NAREDI DA SE SVI OKRENU UNAZAD PA CE POPUSIT SVOJ STAP I PREDATI KOLEGI U ZNAK DA GA VISE NEZAIGRAVAJU VEC DA NJEGOV SESIR PUSTE NA mirU TOCKA i ZAPETA I TAKO PRODJE NJEGOVA KARIJERA TE GA NASLIJEDI DRUGI U OVOME GRADU OPT U GRADU MIRA:
Editirao: magulica na 11/12/2008
Napisao Marijan (premješteno iz teme '' Kafana ''Kod Popa'' '' )
Voce i povrce u Vijaci
Cesta je prosla iz varesa za vijaku pa pa i Autobus poceo voziti cak ima i redovna linija za radnike koji rade na mnogim mjestima po varesu. Posto je bio dalek put autobusom preko planine kruskovice i tih Krcevina onda su pravili taj projekt i izgradnju ceste preko dakozvanih dugonoga i Ivanceva. Mnogo ljudi je tome putu zahvalilo a posebno Ivancevci kojima je bilo blize u simin potok nego u vijaku pa sa tim autobusom okolo cak i po nekoliko sati. Vec namijeri zivinu zimi i uradi oko kuce pa onda kad cuju da je otisao iz vijake autobus za Vares onda se polako spreme te na Simin potok i taj isti Autobus za Vares. Posjeti me jedan dan taj Autobus koji prodje pored nas kad vozismo kroz grad pa vice mi nasa hrvatica. (Ovaj Autobus smo mi pravili, nas tim. Ma sta Vi? Zatim dobi odgovor da su oni dizajnirali to skoro na Massama, njihov tim koji je pravio i tramvaj koji smo mi posjetili taj projekat. Jest da je on bio projekt nekog novog ali izgradjen tada mali. Pa ja ti njoj hm mislio sam ucite to oblikovati. Ne mi mozemo projektovati i projektiramo od Aviona do olocke uz nase kooperante. Boze ti sacuvaj sta imam ovd u Autu. Ona ti jos veli tebe su moje profesorice zapikale da budes model tvoje starosti za mode dizajnere pa nadaj se. Nisam ja toko liep ali moze i to ako vec im pasem.) Tako se cesto provoza subotom sa tim autobusom od vareske pijace i nazad sa tim vocem i povrcem kojeg zimi smo oskudijevali. Koliko god bi imali tog nasega voca koje smo uzgajali nije bilo dosta za mnogobrojnu djecu i odrasle. Jedne subote kada je Mara Mikeljeva bila na pijaci pa je stala sa jednim trgovcem i razgovarala a bio je iz Bijeljine. Pitala je odakle to sve dolazi, gdje to sve tako lijepo uspijeva? On je odgovorio da je njegova roba sva iz Bijeljina. Te tako pricu po pricu kada jen je on upitao odakle si ti, ona mu je rekla da je iz Vijacke zupe koja je udaljena tridesetak kilometri od Varesa. Tada mu je predlozila i kazala zasto nebi dosao poneki puta posle Vijacke mise u Vijaku posto bi puno ljudi kupilo toga sto se ima kupiti od voca i povrca u Vijaki. On jen je jos nesto dodatno pitao o putu i tom mjestu i zatim obecao u sledecu nedilju da ce doci u Vijaku posle mise kada ima puno naroda u Vijaci. I tako stvarno se pojavio za tu dogovorenu nedilju u Vijaci kojima je prodavao svoje proizvode. Mnogo je bilo osoba a i Mara je bila tu medju njima koja je dobila po velikom popustu to sve sto je kupila. Neke su se zene pocele buniti neznajuci zbog cega je to ona dobila jeftinije a on im je pojasnio da je na osnovu nje on od danas poceo dolaziti u Vijaku da prodaje voce i povrce. Kada je vidio da se moze navratiti i radnim danom onda je to cinio a uz to poceo i po selima dolaziti a sjecam se da je dan za krcevine bio srijeda. Tako kad god se cuo kamioncic da dolazi u Krcevine ona je kazala eno onog vocara sa vocem. Tako je poceo prvi vocar dolaziti u Vijacku zupu.
PRICA ZA DJECU ~Kako je dosla struja~
U nasem selu nije imalo struje kao i u grugim okolnim selima. Tako su ljudi bili priviknuti i lijepo im bilo, nisu znali za bolje. Pjevali su prirodnim glasom, sve ljepsi od ljepsega, po gorovu oni koji su bili cobani pa rano ujutro za svojim stadom zapjevaju tu jutarnju pjesmu, kao na primjer; Cuvam ovce kruskovica blizu, moj je dragi potpisao vizu. Izdvajam one koji su isli na uranak do varesa triestak kilometri na posao pjesice i nadali se boljem. Goidisnji su najvise provodili uz kosevinu i kupnju siena i oko kuce. Kosci su opet imali svoje pjesme kad kosom potrefe koji mracinjak pa moradnu ponovo ostrit kosu a posebno ako se desi kozbasi, prvom od kosaca. Onda znaju spomenuti i cobanice pa i kupilice. Drugi je znao to dopuniti sto je ta njiva rupasta pa sad, pa sad kosa u rupu jal u kamen a treci jos potpali, ima tu dosta rupa u staroj njivi samo trebas potrefiti u pravu, slomis i kosisce pa onda mozes odmarat dok nedobijes novu. U sred tih muka se zapjeva i podigne glas a ponekada se objave i kupilice sto pripremaju rucak ze kosce, one ce svoju pjesmu poslije. Kupilice kad kupe uz svoju djecu, one su znale pjevati kao i kada kopaju na njivi i pripjevaju svakom pod glavu momka ili djevojku koji prvi dodju i istjeraju svoju postat. To nam je bio taj prirodni radio koji nam je produzavao zivot i zivce smirivao. Toga je bilo u svakom poslu i slobodnom vremenu. Sumski radnici su imali takodjer svoje pjesme a posebno oni koji dolaze sa terena kao iz Dubostice, jednom tjedno.
Oni su znali se malo drugacije i saliti dabi donijeli kuci i nesto vijesti koje su dozivjeli za taj tjedan. Dodje ta ideja od nekud da bi se pocelo razmisljati da se dovede struja u nase kuce i kucice. Vidjeli ljudi negdje kad su isli u grad da je bolje uz sijalicu nego sa nasim gasnim lampama i njohovim mirisom ili bogatom karabitusom
koja se cuvala samo za vece dane kada se treba malo vise vidjeti u kuci kada dolaze gosti. Tako ti puce ta vijest pa se pocese pitati koliko ko ima novca po selu dabi se to uradilo kako po selu tako i zaseocima. Uvijek je bio interes da sviju prikupimo da dodje jeftunije po osobi. Zna se svako treba iskopati odredjen broj rupa za te stanjge a zatim ce vuci te iste ko ima konja dabi manje platio iznos koji stoji po osobama. Osobno sam zapamtio dobro iako sam bio mali, kako je to sve se odvijalo. Na primjer za zaseoke krcevina, kicelj, lucica su bili tada slozni i htjeli svi odma pa su se odma dogovorili. Evo iz Lucice, kicelja i krcevine neka snose troskove sto je za platiti a nas Stijepo prakanatur on netreba platit nista samo da se bavi tim odanjem i sredjivanjem, treba da to ide redovito. Dobije se tako plan gdje ce se kopati rupe za te stanjge i broj rupa po osobi da iskopa. tu su trebale lopate, krampe siljate pa i cuskije kada je kamenito. Ma uz pjesmu su to oni napravili kada je svako sazno da je to puno bolje nego nasa gasna lampa. Za radio je manje price bilo, to ce pomalo nadolaziti ko koliko ima u glavi ili u dzepu. Ja mali prvi/drugi razred pa iso i do bolnice vareske te nisam samo osjetio strujne sijalice vec i radio te dodjo kuci pa mi neobicno. Imao sam ja toga iskustva puno tada da pricam o struji. Upozno sam sad i kako se radi i provode te zice pa cak za rucni rad izumjo to isto sa jednostavnom baterijom i zarzljom kao luster sto se i djeca divise. Upoznao sam ja tada i elektricare i vidio sta oni rade, pa reko to je malo jednostavnije nego sto sam ja predvodjo. Uzmas dvije zice i vodis kud oces da ti sja, jednostavno, jest ked uvodi pa htjedo dva saltera na jednu sialicu to jos nije razvijeno pa i danas neuradjeno(virus). Za radio nije bilo problema, uzmes kartonsku kutiju, stavis dva cepa od boce koju je upravo ispio stari mikelj ke u rupe koje se izbuse stavim dva cepa i samo okrecem. Sve funkcionise, samo sam se pitao zasto mi nemoze da svira ko oni kupovni? Aha pa nisam stavio nista u tu moju kutiu. Nacicu ja ito se znam snaci, naberem ti tih Käffa-buba te mojih mravi a uz to i pokoji insekt koji skuplja med a naj bolje truta, znas on nece ujest mene. Joj sada imam radio, vidi, cuj. Pa to ti je gramofon neka od sestara mi rece, koja je bila tada u sluzbi pa i za to cula. Kakav gramofon ovo je radio sa jednom stanicom. Ma znas sta, bolje ti je reci da si izumio gramofon sa jednom plocom a ta ploca ti se pokvari od svakodnevne upotrebe pa samo vrti na jednom mjestu. Ja ali ja moram te bube mijenjati svaki dan posto nemaju kruva iako sam
im nameto ali oni oce meda i sesera sto je to za mene skupo. Zato ti prvi kum Alojzia iz lucice kupi taj rado a zatim nagovorise i starog mikelja da obraduje svoju djecu za Bozic uz te svakodnevne price i pjesme koje su pomalo zamjenjivali nase glasove. Te kad dodje vecer pa se znalo cuti i do amerike i tog poznatog koji prenosi vijesti na hrvatskom Grgu Zlatopera samo dobro prisloni uho uz taj radio, cak se znalo naviti i to zvono iz Rima u podne da zvoni koji nisu culi u zaseocima pa uz to bogomolju obaviti. Vijacani su vec izumjeli i pjesmu dasu kao gradic mali samo jos im cesta fali. Ah i to su cula neka djeca o cesti pa
odma se raspitivali u skolama te oce za sofera ako nekad se oslobodimo tih mnogi potucanja iduci sa sljevara na sljever ko koze. Jednoga dana se pojavi i ta ideja posto su velike bujice nosili to ispod tih sljevera pa je bilo neugodno to skakutanje i pjevanje vec uz tranzistore sa starim dotrajalim baterijama a ponekad i vani ugradjenim. Ipak se pokazala prirodna pjesma iz svog grla najbolja do danasnjih dana. Uz cestu se ukazala i prilika da se dobijaju vize a stim dobismo i devize a uz njih i prve turiste.
Prica iz trgovine poslo slavenu
Jedne davne neke1960te i neke kada trazi passos dabi mogao poci u svijet i negdje kuji mjesec prizaradit. Uz to se pojavi ideja dabi to produzio na godinu pa tako i bi. Sjecam se starog oca koji mi govori da budem posten i dobar radnik u svijetu. Posto neznas taj jezik, gledaj sta nijemci rade pa ih slijedi u tome. Budi u drustvu kulturan pa mi cak dade i kravatu u slobodno vrijeme dabi dokazao ko si i sta si. Sta god vidis od tih pamatni Swaba to radi i ti. Imo me kada nasavjetovat posto sa njim uz tog plasivoga konja mnoge poslove radi. Dobro mislio sam pravo ima da bude tako. Isto dobro da neduzim o tome vec sam previse u njemackoj pa imam iskustva dosta a za onaj savjete od oca bi donapunio da je izostavio jos toga sto sada ja prostudira da ima i losega tu pa ti budi pametan. Izdvojicu samo tri posjete trgovinama. Dodjose mnoge izbjeglice a nema posla za njih pa su poneke zene tako po kucama cistile a muskarci su znali lisce i bascu sredjivati, bilo to koliko su sa skolom i tom zaradom prosli. Tako su znale zene sa tim gazdom ici u trgovinu po namjernice. Jedne prilike dosao je sa svojim debelim mercedesom i tom pomocnicom naj vjerojatnije prognanicom, te kupavali su robu, kada mi zape oko da pogledam sto joj pokazuje jedan artikel da stavi u tasnicu iako je znao za elektron zastitu. Ona se uzmuala ali jen zbuni pa to ona uradi. Tada sam bio radoznao pa sam nastavio pratiti. Nakon izvjesna vremena kada su hrjeli napustiti trgovinu a njoj je dao da plati, sto je on htio nesto u svoj Mercedes. Tada je normalno kada je napustala trgovinu se ukljucila uzbuna od elektronika sto je bio ugradjen na svakoj artikli sto se dalo vidjeti. Morala se vratiti i to vratit nazad iz tasnice a kamera je uradila svoje i ona je mogla tada postidjena ici dalje. Kada je dosla Swabi pojasnila mu je a on rece nema to veze. Sta sam mogao tom sefu reci? Mogo zapisati teblice Auta i prijaviti? Tada bi on men zapiso pa reko daje ta pogresna registracija evo ova je to bila pa onda na moju sifru pisat... U drugom slucaju kod namjernica jedne prilike sam kupio paket vode od sest komada po litar i pol a jedna je cijena sviju bocas. Ona voda znate H2O i ono ohoho. Posto nevalja voda za pice ovde, nije to kod nas klekni na izvoru ili koritu pa se naguli nekoliko puta a zatim uzdahni duboko i pomisli na svoj kraj onaj deblji. Tako sam uz to kupio par piva posto gotov nikad se neide u gostionu vec doma da jeftinije prodjes( nie bilo ovakve kafane kod popa dok on neotvoti ili nas Slavni. Malo mesa posto je subota i tako tih potrepstina za u kuhinju. Dodjem u red posto subotom se nekada stvori pred kasom, svi oce imati slobodno. One stalaze i rafe pune svacega pa se moze i oborit nesto za svoj dzep u dzep. Tako vidim gospoju sto se sluzi, liepa ko liepa, dama. jos dvije iza nje pa onda ja, kad ona ti tako se posluzi sto je imala moderne lijepe dzepove, zgledase se neki. Sjeti se ja tada moga oca i njegove price. Kad vidis sta rade Swabe posto nerazumijes radi i ti tako. Pa stacu sad, ja ti se dosjetim pa uzmem iz moje korpe jednu bocu vode od litar i pol pa u dzep. Tako ti ja njima dodam sapcuci posto sad vise znam pricati a vidjeli su i oni taj prosli prizor. Velim moj je otac savjetovo me kad podjo po evropi da radim sta kulturni narodi rade. Sada sam ja vise bio interesantan nego ona bogata lijepa dama. Na kasi je jako dobro prosla ali sam ja zapeo posto nit sam tio krit, stavit u unutarnji dzep nit je mogla stati. Na kasu dodzo pa me gleda povecanim ocima trgovkinja a i ja nju. Staje to? Pa men je otac reko sta rade svabe uci se, pa tako stekni svoja iskustva. Vadi to! Dobro evo, nisi nikada ni naplatila pet boca vac sest kad je cijena na tim tamo. Ja ali se to tako neradi. Dali sam trebo ko ona ispred mene gospodja sto ode sa velikim dzepovima, nju nisi kritikovala, samo ti gledaj Gastarbeitere, od pozadi su se samo smijali i sve razumili, ona jos vadi moje meso ono koje sam kupio te prevuce dva puta kroz kasu. Onda se ja uozbilji, a noa ti tada kaza iznos da platim. A ja ni pet ni sest, nie tocno! Ah ja meso je dva puta, aha znaci tako se to radi. Ti znas sta si dva puta naplatila. To sam htio samo jednom dokazati da se necini sve ono sto drugi cine. Znaci i od male sale moze postati ozbilja ili tudja kradza po mom dzepu. Za takve niti ima kamere niti sifre nepravdi. Vec se treba cuvati i poslovodje a ne radnika koji znaju kada pogrijese podmetnuti stranca koji zna samo reci, ja. ja i tako bolje prodju. Mnogi su ovakvo nesto dozivjeli pa cak i kada se neskine na kasi elektronika i nakon duzeg vrenena ti moze cak i sjeme cvijeca u tasnici zasvirat a ako nemas racuna upisan si pa kada sakupis dosta ti siromak pa siromak i bez da stanes kome na zulj iliti kako ovde kazu na kravati iako je potekla od kulturnijih ljudi.
DUSA
Ukazanje dusa,
pa staje to dusa neko pita, drugi vele nemas duse kad nevolis nikoga ili cinis zlo. Kada bi ja pojasnio da vidim dosta dusa oko sebe u proljetno i ljetno doba gotov svi bi me ismijavali a cak i psiholozi bi mi dali nesto protiv toga. Pa kako cu ja pojasniti da imamo stvarno dusu, da vidim dosta dusa isto. Cak i ona naj starija knjiga govori o dusi, pa dali ima dusu i zivotinja? Po mom vidjenju ima poneka, poneku vidimo svi a ponek ali smo nesvjesni. Pa kako to? Onim sa vecom glavom mozda bi lakse pojasnio ali tvrdoglavima ko sto su slicnio meni, neznam kako. Prolazim tako poljem prirode, posto sam saam a mozda i nesmijem imat sto bi me navodilo pa razmisljam. DUSA. Kada nekoga volis kazes mu duso moja, ma duse mi crvije ~. Pa dali stvarno imamo dusu i crvi? Medicinski znanstvenici zna se da esperimentisu kako govore na Malim zivotinjama kao sto je mis. Ako on prezivi znaci dobro je ako krepe, lose, ali nikad mu nisu vidjeli dusu, crva nisu nikada ispitali posto on negovori naski, za medicinu ili se manje govori o tome. U stvari jesu jos u Kanadi ali se zadrza samo u dusi i nista od toga. Ako je poznata Eva dobila jabuku od Adama onda je primila prvi grijeh na svoju dusu i morala umrijeti. Kako govori znanstvenik iz varesa to mozda nije ni bila jabuka, mozda je bila i kruska, smokva jalti banaana, krompir. Pa necu o tome vac se stvarno zamislit o Dusi. Vidis dusa mi je procitati rano u jutro ovde te price i pricice. A sta bi se desilo da nema kafane? Koliko bi dusa zaplakalo, koliko zakukalo a tek uzdahnulo, ispustili dusu. Znaci dobar kafic treba dobro njegovati ko recimo Pop nase duse. Dabi duze zivjela kad se pokaza tako dobra prema njemu, mozda je i malo mu pa hoce dovest jos jednu. Prolazim ti ja kroz sumicu i zaraslu livadicu prema krivjai, vidim puno leptirova i studiram vako omatorio. Razmisli tako stvarno da nisam sam, ima puno razlicitije dusa oko mene sto mi se ukazuju. Ajde ko je vidio jos dusu nek se javi... Svi sute.. (gotov svi) E sada bi ja koji sam to istudirao da ima i mali crv cak dusu, ma kakvu dusu? Evo jedan primjer kazace ti oni naj da je dusa nevidljiva. Jest neka a znate da nam je zajednicki BOG dao isto primjer da postoji dusa i dajen treba njegovati i uciti dobru. Uzmimo primjer kako nam je dao bok onoga crva pa ga posmatrajom kada umre (krepe) tada izlazi nakon vremena njegova dusa iz njega u obliku leptira kojega rado gleda i najmanje dijete. Kod nas je postojao obicaj kod djevojcica kada vidi prvoga leptira u proljece da kazu takvu ce mi mama kupiti sledecu crkvenu haljinu. Zar to nisu dobre duse crviju koji nam dade do znanja, sto bolji budemo dace nas leptir bolji biti. Imamo i lose tako leptirove koje nevolimo, ove su cupave i pune prasine a cesto ih vidimo pridvecer ili cak u noci koje napadaju sijalice vani, znaci traze svjetlost. One se zovu takozvane vjestice. Nemojte do toga doci da postanete vjestica iako se neko pozeli napraviti uz mackaradu pa jos uzeti stap. Takvi leptirovi su vise stetni i otrovni pa ih zato vise ubijaju negoli one sarene koji nam lijecu po danu a ovde se spominje za njih da donose buducnost (Hofnung)!
SIENO
Neke davne 1957i godine tako smo kao i drugih godina imali puno njive od koje smo imali mnogo koristi. Na njoj smo radili razne radove sto je to bio najvise posao majke i nas djece dok je otac bio na poslu. Ono naj teze je morao otac uraditi sa konjem kojega smo imali sto nije radio samo o zemlji vec i drva nosio za ogrev iz sume te namjernice iz Vijake koja je udaljena tri kilometra od nase kuce. Moram naglasiti da je bilo otezano odati prugom konju a nama je pravilo salu skakutati sa sljevera na sljever. Tako povrh sviju poslova je medju njima kupnja sijena bila naj omiljenija i u tome prodje taj nas godisnji ili skolski raspust. Kada se pokosi njiva te mi djeca izadjemo uz mater ko pilici oko kvocke sa svojim vilama i grabljama a znali smo imati svako svoje vile sto se zna cije su, te kada netko zaboravi njih na njivi odma se zna cije su, te on mora ih donijeti i postaviti na svoje mjesto. Prvo se raskopaju otkosi ili prevrne sijeno te zatim razkopaje dabi se sto prije osusilo. Nas je Bog dao imalo dosta djece za te poslove. Brat se ozeni pa i dijete dobi sto je najvise pomago ocu u poslovima a mi koje prispije tako i veci poso dobije. Tri sestre djevojke, brat vec sazrijevo u skoli te opet sestra pa mali marijan uz jos dvije seke iza njega. Prava moba svaki put kada nas vide iz sela na nasoj stran kao na dlanu po nasoj njivi koja je gledala u selo. Poneka sestre znale su i vrisnuti ko ona Kiceljka sto je otac znao kazat a druga zapjevati uz tu njivu,brigo moja predji na drugoga pa uz brdo dabi lakse skupili i prinijeli nadole do stale. pocelo se i prizaradjivat po sluzbi pa male sestre su znale u grozdju i zapjevat, berem grozdje da mi seka dodje, kad mi seka dodje mene briga prodje. Sestre su najvise nosile grablje a mi djeca vile dabi se odmicalo i nosilo sto one nagrabe. Kupeci tako ponekad se znao i vjetric pojavit dabi nas razhladio. Tako smo sjecam se jednom uz taj vjetric radosno bacali sieno u zrak pa se cesto znao pojaviti i mali tornado koji je uvrtao to sijeno, sve vise i vise pa cak i plast razvaliti to smo mi tada nazivali vrazije kolo, sto je bilo ponekad i opasno za nas djecu. Mati je za to uvijek nosila malu bocicu vodice uzase radi toga pa se posluzivsi njom te izmoli onu samo molitvicu "evo kriza gospodnjeg bjeste neprijteljske sile itd." te se to odma smiri sto nama mati pojasni dalje i uvjeri nas u tu moc protiv raznih oluja i nevremena. Kada to skupimo u takozvane plastovine a ako ce prenociti onda u plastove do sutri dan i daljnjega susenja. Kada se osusi doveze se pred stalu te druga radost dodje kada se udje u pojatu pa skace trpajuci da vise stane a stari su bacali kroz komin. Dobro to moze netko kazati, to se i danas radi, ali ja pojasni kako smo mi prije mnogobrojni radili i za one koji su davno otisli pa gotov i zaboravili a posebno njihova djeca koja ni na TV-u nevide. Tako dragi raseljeni nemojte nikad zaboraviti te nase grablje koje su se pravile u bosni i vile koje pravise na moru kako jedna od mikeljusa znala tako politicit pa jen prozvali i politicarka ti davnih godina. Kako je tada bila ta nasa razljeva ukusna i mlijeko iz prsulje sa kajmakom ko prst debeo, pa nije ni dagara bila teska kada se nosi u stalu kravi za njeno mito dabi dala vise mlijeka. Tad smo svatili kad pocnu prirasli trazit posla pa im sef rekne, dodji sutra janje moje pacemo vidjet. Nasih omiljenih zivotinjica u to vrijeme je bilo za igru puno. Medju njima je bio skakavac kojeg smo rado hvatali te gledali kako skakuce a posebno onaj sa velikim krilima sto jen nazivasmo kobila. Sjecam se kako slozni subotom kada se svi skupimo, nas devetero djece oko matere i oca a medju nama i nevjesta sa svojom bebom. Vecera je bila uvijek sa nekom od salata, kolacuse, pite od bunde, sve iz vlastite piace a u proljece zara je bila velika poslastica za supu. Nemojte mislit dasmo bili zlato uvijek, ponekad se znalo stati jedno drugom na nogu pa je i brezovac suditi znao cak i vodica nas umirti znala. Mozda bi u ovo doba mogla djeca umiriti neke od roditelja sa time, sta se sve desava. Tada materi prigusti ode ti ona u oblisnju brezovu sumicu te ga blagoslicljajuc i nas usutka dok on nije poceo suditi po nama. Mi usutkani te ona ostavi tog svetog peta dok nepojedemo njegovu kajganu te uzme prsanu i masu pa potakne vatru dabi se ugrijala voda u legenju za pranje nogu i onda jedno po jedno u krevet. Mi mali smo isli prvi a stari su zavrsavali kucne poslove za nama. Znalo se desiti da mati legne uz svoje dijete dabi ga uspavala pa prije zaspi od njega, zatim kada starija sestra proviri u somu, onda dijete prosaputa, suti mama spava. Tako se zavrsavao taj nas jedan dan uz kupnju sijena.
PISMO živoga MRTVACA
Prima Marijan Andjic´ Wiesengrund 7 D-30900 Scherenbostel WEDEMARK
Kolins Ivo 17.4.1996 Halle/Saale
Bog Gospon Marijan:
Zahvaljujem Ti se na poslanom pismu u kojem si mi poslao ADRESU SUDA ZA LJUDSKA PRAVA.
Ali nema broj poste od Strazburga i naziv DRZAVE. Pa posalji ponovo, adresu, jer si mozda zaboravio napisati broj poste Strazburga i drzave. Jer posta vraca bez broja poste grada u koju se salje pismo i bez naziva Drzave u koju se pismo salje.
Posalji mi Tvoj broj TELEFONA ukoliko bih mi jos nesto zatrebalo, da Te nazovem, a i posalji mi jos jedan put i Tvoju Adresu jer nejasna mi je sto Ti je grad u kojem stanujes (ili je D-30900 Scherenbostel) (ili je Wedemark), a Wedemark je bez broja poste, a mozda Ti je adresa tocna, ali mi je nejasno to... ukoliko bih Ti ja trebao jos nesto pisati, ukoliko mi zatreba.
Ja sam Hrvat Rimokatolik i Bosne iz Ljubije rudnika opstina mi je Prijedor. Bio sam DOBROVOLJAC. Prevozio sam SDA i HDZ stranke na sastanke iz Sanskog Mosta, Starog Majdana, Stare Rijeke i Gornje Ljubije u donju Ljubiju na dogovore, a u donjoj muslimanskoj Ljubiji je formirana Hrvatska Muslimanska policia, po zauzecu okupaciji drzavne policia u Gornjoj Ljubiji i prevezeno je sve naoruzanje zarobljeno od drzavne policie u gornjoj Ljubiji u Donju Ljubiju oko 13 maja 1992 god. A u Junu mjesecu se tim naoruzanjem je zauzet Prijedor nekoliko dana, ali se nije mogao odrzati, stiglo iz BanjaLuke 65 tenkova, a zolja nismo imali, pa smo se povukli mi.
Povukli smo se u Sume i vratili kucama. Mene je od kuce 6.7.92.g. odvelo u logor kesamterm u Prijedor i 9.7.92.g. odvelo u logor Omarsku i u njoj 10.7.92.g. Mene je pretuklo slomilo ruku, probolo nozem lakat lijevi, prebilo 4 rebra udavilo sajlom i ubilo, a prije toga na sat vremena ukazala mi se Sv,Gospa, Sv.Anto, sutradan prije zore Sv.Gospa me ozivi mrtvoga i rece Ti si ziv i predji sa hrpoe mrtvi da te ne iznesu sa mrtvima medju hrpu zivi kopji su bili u istoj sobi. I tako sam smrt prezivio, a i ovdje u Njemackoj mi se ukazivala Sv.Gospa, Sv.Anto i Sv.Bog ISUS preko 8 puta, a rekli su mi odavlen bjezi biti ces mucen idi po svijetu i pricaj sve sta znas od rodjenja di Sv.Gospe vidjenja i josdalje trazi da napisem knjigu i rekla mi je da je previse knjiga na svijetu svak ce citat svoju- pisi knjigu os Boga je svi ce citati tvoju. A kao dokaz ukazanja njenog dala mije autogram i sifre formulu sifara svi razgovora u svijetu ja mogu sifrovati u neogranicenom broju. A mene Njemacka ovdje nasilno dovela i nasilno prijavila, mucila mjesec dana gladovanjem, mucila propuhom, mucila smrzavanjem na-15° i 11 puta nasilno me preseljavala. Nasilno sam preseljavan bolestan tesko od predhodnih nasilni preseljavanja. Ove zlocine su pocinili na meni u ovih 5 i pol godina. Crveni kriz jemacke – Njemacko Socialno, Njemacka policia-Njemacki ured za strance koji neda nikua prelaz u drugi grad, a ja sam sami jedan Hrvat u Hejmu medju 280 muslimana. U jesen 1996.god. tuzio sam Njemacku u Denn Haag za nadratne zlocine, a odgovora nema, a od podnosenja tuzbe Denn Haagu, sve su Muslimane izselili iz hajma u grad u Stanove. A sudski tumac u Hannoveru kaze da mogu tuziti i u njemackoj: Moje oboljenje jako tesko, a njemacki 4. doktora nece u Hallenu da me liece. Imam jaku nervozu nogu- ruku itd. K.Ivo.
Jos sam zaboravio napomenuti bio sam u neuspjeloj razmjeni Zitnic-Knin 14.9.92 U Kninu u vojnoistraznom zatvoru tuklo nas cijelu noc i vratilo na Manjacu. Ovaj Njemacki logor je puno gori pa cu tuziti Njemacku.
Kraj pisma
Raznih zatvora ima a njega su cuvali sto i mane cuvaju u Hannoveru i kad dodjemo u crkvu. Tada pade covjek U crkvi pa ja Ustado po doktora te nadjo tog gdje ga cuvaju, te ja mu obeca pomoci i osloboditi ga svojim Ustajanjem i pisanjem.
Nie to sve i jedno...
Dodje ti covjek u kucu ati ga nemozes osloboditi ili neznas, pa dodji i reci dasi pobjego iz zatvora pranednik, ocel te ko pogledat u masi koji vicu micemo to, ti nemozes.
E red je da promijenimo malo temu, makar imena nasih omiljenih pored kucnih ljubimaca pasa. Necu da kazem tog cuke sto mi ispade ali ne sa losom namjerom pa sam mogo koga i uvrijediti. Ali kako je znao kazati moj amidja Mijo, zovi me svacim i svakako pa i loncem samo me nemoj rezbiti, tada je tada bila kod njega demakracija. Vidis i po ovome da smo i tada nepromisljeno davali ta imena psima a nemisleci na nacionalna imena iako smo imali i mijenjali tih imena psima i zivini. Kad god jednom dodje kraj a dobije se drugi u zamjenu njegovoga zadatka i cuvanje kuce a najcesce najavu kada neko dolazi u goste,stim on donese i svoje ime. Tako se znalo kasno u noci kada pocne pas da laje a nema jos mikelja iz sela , povicu eno mikelja a kad vide dosla necija kuja u kucanje nasem karu. Tako vise puta dok nedodje pravi gazda a oni u smijeh sto zato dobiju kritike od gazde kuce, zar sam vam ja pas, zar necujete da on drugacije laje kada mu gazda ide u susret i jos mase repom. Od tih mnogih pored kucnih ljubimaca pasa imali smo jednoga koji je mislim bio moj vrsnjak po pasim godinama, mladi obadva. Njemu je bilo ime cigo, nije zbog tih nacionalnih imena niti smo imali sta protiv nasih uobicajenih cigana koje bi dosle zenske da prose a njihovi muzevi da nesto poprave, kalaisu i drugo. Cesto se u kisnim vremenima izvrati kisobran pa pokvari sto su i to znali napraviti a otac to i ostavi da mogu nesto dobit zarade kada dodju, nisu bas tako voljeli otici takorekuc nasuvo pa cak i dosadni bili. Sjecam se kad jedna tako mlada bi cigancica predosadna pa cak i pored toga sto dobi jos oce i kajmaka, stace ti kajmak pita mati, vidis da imam malu djecu to oni pojedu. Daj bona vidis da su mi se pete ispucale, daj da podmazem dabi mogla dalje odati bosa. Pa zar je to kajmak dobar za pete, ni to jos nisam cula. Da, da kako to zaraste. Ako nevjerujes docicu ja tebi koji dan ponovo paces se uvjeriti. Dobro, dobro evo tebi pa podmazi samo nemoras dolazit, bolje vjerovati. Dadne ti ona njoj solju kajmaka i rekne ajde nak ti je nazdravlje pa napusti vec jednom da mogu radit dalje. Ona ti uzme solju i stane piti i oblizivati se pa sve odhukuje kako je to ukusno. Mati zacudjeno gledase pa veli joj, pa Bog te neprokleo sta ti to radis, sto me slaga, ti kazes da je to pravi lijek za pete. A ona ti njoj jednostavno i ladnokrvno pojasni ovim rijecima, da je gor gucalo nebi dol pucalo ja podmaza bome dobro. S´tim se mati nasmija i dobi jos jedno iskustvo sa kojim smo se znali saliti. Svecano da podje uz bascu sve se okrecuci za nasim psom kojega smo zvali cigo. Posto je to bio moj najomiljeni pas kojega sam imao kao mali pa sam ja bio zaduzen da ga usutkam iako je on komandovo samnom ali cucete to poslije. Ja ti tada pocnem se derati da nebi cigancicu ugrizo pa ga pocnem zvati. Cigo, cigo, cigo a dosjeti se mati pa mi veli, nemoj tako da ti se nevrati cigancica pa bi mogla i ostat tu iako je starija od tebe. Ona manja djeca koja su se tu zadesila ko balavurdija pa se poceli cegerit i zezat mene malog amidju sta ja to lupam i zovem cigancicu da se vrati. E moj cigo, stalnom si mi u sporu i protiv mene bio pa i sada. Sjecam se nekih stvari u mojim poslovima. Stagod bi radio smeto si mi svojim lajanjem i brljanjem. Tako kad se sjetim kada sa ocem poce rezati trenicu, malo po malo ja izvjezba, otac gor, ja dol pa polako i nije bilo tesko ali dodje pas cigo te ufati za nogavicu te vuci na jednu stranu, mislio sam da mogu izdrzat ali sve nastranu sve dok otac nezagalami i otjera ga. I tada cigo po strani te okrecuci sa glavom isplazenog jezika glada kako je uspio izazvati galamu a ja samo podmuklo sutim zato sto je to zvani moj pas. Jedne prilike sam redao drvca uz supu, sve blize i blize a on kao pravi moj drug koji je smio od mene svasta da
proizvede tako odjednom skoci na kamaru drva i obori sikiru koja se zabode uz moj opanak pa podje i krv. Mislis dasam smijo kome to kazati odma bi mu bilo ko onom sargi koji ujede radosevca. Vec on ti meni to zalize sa svojim jezikom a ja se jos dosjetim da to sve popiskim i tako zalijecim. Taj cuko je bio uvijek uzame, cak i kada se penjem na drvo on pocne da se igra pa uskace se tako a znao je i gristi to drva pogotovu ako je tanko sto me jedne prilike i uspio pa gotov prigrizo a ja sa tog drveta dole zajedno sa drvetom. Tako kako sam se zabavljo u ljetna doba tako i zimi. On je bio neumoran u tome, iskoristi svaku priliku i izazove me. Podjem ti ja da se skijam zimi a skijice namogu napravit ja kad sam mali vec moze i sa parmacima ali ovi put htjedo izvuci one druge a moj cigo neda ni preci posto je to bilo njegovo leglo blizu. Ja sam ipak dopuzo koji me je tad pustio tako da uzmem ali tada skoci prvim nogama na mene za taj moj pokusaj i mal me neobori na guzicu. Samo sam se mogao zamisljeno smijati ali zato sam se taj dan i naskio do smrzli. Tako dugih godina vec je prikupio tih psecih godina vise nego ja covjeci rano u proljece izjavise za pelcovanje kerova zbog bjesnila a to je i mene trebalo umijesati zbog tih nekih 70ti boginja posto trazi i ja neko zaposlenje. Mislim se nismo vise onako mladi, necemo se sada zamijeniti godina, ja kerecije a ti covjecije ne, nek ostane ovako pabi se ti jos duvo da si puno mladji od mene, vec idemo mi na vakcinu, ja i moj cigo ali ako si ti taki zaguljen pa neces u lanac, tad se moglo da potplati da se i ne pelcuje vec kupi oni papiric ili medaljicu pa navrat cigi i niko te nepita kuces. Tako se mi rastadosmo u lijepoj ljubavi i nikad nezaboravljeni. Velim ti ja sebi, e moj cigo gdjesi mi ti sada. Ipak smo se posjecali na ta nasa druzenja, cesto sam ga sanjo da se tako lijepo druzimo i da me napastuje, sto su godine vise prolazile sve manje sam ga sanjao u nasim susretima zajednickim, ovo sada me posjetiste na mog naj omiljenijeg psa. Sto se tice seljakovog psa Beri´a odma me posjetio na mog onog drugog cuku Brnju, Brnjo koji je isto bio samo moj a ostali koji su bili ljubomorni na nas dvojicu mogu svjedociti svoje. Neki mogli su samo glavom kroz zid da nas zavade ali znate dobro da je pas najbolji covjekov prijatelj, nek on laje kojiko hoce.
Prijatelji
Prica iz Bayerna Lijepo je imati prijatelja, tako negdje na kraju Bayerna uz Boden jezero sto mi promijeni ta familia i posao da cijepam sindru i postavljam uz mnoge druge poslove. Iako sam b.limar-izolira ali sam radio sta mi ko dadne u ruke. Ta mlada familia je bila jako dobra, sto su cesti gosti bili kod nas pa cak sa nama kuci u B/H i na more isli. Tako smo bili i na moru pa su se htjeli oduziti mom bratu te davase dvadest marki, ali kad su tako dobri ni on nije htio uzeti novac. Tako mladi par oni su imali svoju novu kucu pa se uselise odma posle vjencanja. Otac im je bio stolar pa su imali puno para te uz to i svirali ponesto i ponekada. On je znao taj rog svirati, rog od tri metra duzine i vise koji se svirao u brdima tih lijepih krajeva. Cesto su svirali kada krave silaze sa brda pred zimu sto nosise velika zvona na svojim vratovima. To se sviralo sa tim rogom samo vani kao neka truba. Uz to je znao i drugi instrument svirati mislim da su to bile zittre (citre) a zena je svirala te neke ljestvice koje je udarala sa nekim carobnim stapicem i kuglicom na njemu. Znali su i pjevati one njihove stare pjesme Jodeln. Ucili su to, te dobro izvjezbani su jako dobro pjevali. Kada smo htjeli probati oni su nam pokazivali te jednostavne rijeci kao, Hols du mir radio uvijajuci jezikom na sve strane i tako nekoliko puta. Svake nedilje smo skupa isli u crkvu pjesice izmedju tih brda u tome selu sto nam je jako dobro bilo. Imali smo prijatelja. Dobismo i posjetu iz B/H, dodje bratic pa se zgleda te pita, jel i ovo njemacka? Pa da ali slici vise ovde na nasu bosnu samo sto zavijaju vise jezikom. Kod firme sam uvijek gledao lijepu sindru koja se radila jednostavno na drvenom takozvanom magarcu po cijelu zimu smo imali posla. To je bio jedan omiljeni poso sto razvija i deblja kozu ruku a i na guzovima sto sjedis na tom drvenom magarcu, naraste nadebljenje pa cak i na tabanimna od stezanja noznog tu dasku. Imali smo toga posla pa mi osta u srcu te poneso nekoliko paketa kuci preko carine i ugradi uspomenu u hodniku. Sada posto je pokvari rat odluci opravit pa jos doneso paket ako je jos tu dabi opravio nekad neke prilike kad dodju balja vremena. Ti mladi nasi prijatelji iz tih brda su bili tako dobri dabi zeljeli uvijek ici sa nama na godisnji. Steta je samo sto nas sada dijeli tolika daljina. Oni su imali uvijek jako dobar poso a i hobija dosta pa cak kada gadjaju puskom u streljackom drustvu budu uspjesni cak znaju dobiti i pehar. Steta je samo sto zagubismo atresu da mogu doc kod nas na godisnji i da imamo te niemce prijatelje za buduce. Nit su nas priskakali nit izbacili iz birtie ko negdje, tako smo se slagali pa dok je muzike i veselja bili smo skupa. Mozda je to bilo sto smo mi bili M&M a oni F&F. Tako imam i ovde obdachloseunterkunftu prijatelja kojeg nekad castim pivom dabi se upoznali. Gotov smo isti, ni jedan neradimo nista pametno samo ja sto sredjujem bastu da nezaraste uz razno cvijece i zato zalimo za proslim brdima na kojima smo stanovali i gledali sa njih austriska brda kako ljeti tako i zimi gotov ko nasa Zvijezda.
Sv. LUCIJA Dan kada se sije psenica, ustvari danas, uoci toga dana posto se taj dan sveti, neradi ko nema sta i poznat je svuda po svijetu a posebno u skandinavi sto sam jedne prilike na ovaj dan i opisao a to bi najvjerojatnije Kerovodja sada znao ispisati, posto je on to procitao i sluso o tome vise negoli ja. Ja samo sam htio da podsjetim za nase obicaje oko Varesa i U Varesu a evo ovde u Hannoveru se to posjeca i obnavlja uz pridike svecenika. No nesto vise sto je mene posjecala ta Lucija iz najmladjih dana kada nam htjede doci u kucu pa me djeca zafrkavase dacu uskoro postati i Amidja, ma nisam volio tu riec posebno kada se cesto to spominje a sto se vise ljutis vise te zezaju, znate i sami. Kada dodje Lucija u kucu, necu da jen vidim, nevolim jen ma ni pogledat. Vikali su evo ti nosi poklon, balon koji do tada nisam vidio osim onog kada kolju krme pa napusu takorekuc mjehur gdje stoji urin saft. Necu! nevolim nevjestu, govorio sam (sada pokajnicki se stidim) to vise zbog tog moga novoga nadimka Amidja. A kad nam donese ptica roda to malo dijete u njeno krilo meni zaigra srce u grudima i povrh toga sto jos pokoji puta mi spomenuse Amidju. Zatim sam upamtio te obicaje jos vise te svete Lucije uz nasu tu psenicu i sada najdrazu Luciju. Znaci uzimali smo mi neku od kutica pastete koju smo rijetko imali pa cuvali za te svrhe. Razgrnemo snijeg kojega je najcesce donosila sveta Kata, misleci uvijek na onu iznad nas, rodicu Katu. Tako kada smo razgrnuli taj snijeg onda se trnokopom koji smo vec donijeli lupa po toj travi dok nenaidjes na finu zemlju koju smo kupili u neku od starih prosupljenih ranlika a zatim u te kutie ili ako ne onda moze i kutija od potrosene kreme za cipele "BOX" kako veli nas svecenik ovde prosle nedilje. Tako natrpano zebljom pospe se psenicom koja padne na dobro tlo, potapka pa jos malo odozgor jos doda te plodne zemlje i onda postavi se na vidno mjesto razmatrajuci kad ce prvi spicovi da pocnu izlaziti. Kada to naraste uz to nam dodje i sveti Badnjak. Taj dan se posti uz nesto malo posno sto se jede a zatim vecera bude obilna ali posna sa korivama, ribom, kombosom i jos pokojim jelom za te prigode a na kraju gibanica sa orasima, nam naj omiljenija. Da nezaboravim tu psenicu koja je narasla tako lijepo pa cak ako je tako velika onda se sveze i crvena masna na nju. Obavezno smo stavljali u nju posvecenu svijecu Marijinsku bas za te svrhe. Dok sam mali bio bez iskustva mogo sam i svijecu slomiti zabadajuci u te zile sto su tako spletene pa cak i Majkina oklagija ima posla dabi zabo tu Sv.Marije svijecu. Zato dragi moji ti obozavatelji, kada vam posade djeca tu psenicu da nezaborave odma zabosti neki cep od tatine boce koju je ispio casu vise vina ili nesto drugo na koje ce mjesto za badnjak doci marijinska svijeca ili neka druga. Ako posadite dvije u razlicite dane moze vam prispjeti i za novu godinu ako ova bude slabija da prenesete tu svjetlost do drugoga Bozica. Ponovio bi jos one rijeci psalma 141/142/143 od prosle godine ali nezelim nikoga uzbunjavati a. Evo vidim sve vise idu ti koji nisu isli u crkvu, mozes ih odma prepoznati kako nemirno djeluju u crkvi takorekuc slobodno. Mogu oni biti i u prvoj klupi a zadnji da idu na pricest. Mogu i u sredini uz djecu pa pravit se dobrocinitelji te dijeliti maloj djeci secerke i pokazivat sto ima liepe djece u crkvi, mogu i po dnu da vide ko se kako ponasa a to onaj odozgo nabolje vidi. To oni dugotrajni odma primijete pa vele vidi jesu se poceli obracati pa i ova crkva moze biti pretiesna, samo tako a ajmo sad svi misli jedan... Zato posle Bozica dolazi nam taj nas poznati sveti Mladen sa svojim. Iako nam djeci donose slatkise, cesto ga se neko boji, pogotovu koja su djeca bila uz te blagdane nemijerna u crkvi, pravio propust u vjeronauku i slicno. Tada ti on dolazi sa prutom iza ledja da nebi ko pobjego pod krevet, da dobiju tu svoju porciju pruta za te nemirne dane, cak cesto to treba i nama nekima starijima. Na stolu se unaprijed pokriju kolaci dabi posle Sv.Mladena usutkao rasplakanu djecu tim kolacima. Tako se taj prut ili kako je kod Mikelja poznato brezovac bio mir kuce nama djeci. On udari odma nekoliko puta od jednoga poteza a ako ga nema kad smo glasni nego sto treba a mati ode u brezovu sumu, dok ona dodje mi mnogobrojna djeca ko bubice mirni. Tako nas ti nasi roditelji odgojise pa se to obnavlja a poneki to vole i procitati kada napise Marijan Mikelj. Ps: Ujedno cestitka imendane svakoj od Lucija
Legenda Svete Lucije u Swedskoj
Prije puno godina bila je velika glad u Svedskoj, od svoje zetve sto su brali preko godine nisu imali dovoljno za preko zime. U nevolji su cak pravili i od piljevaine kruh. Najvise je ugrozena bila okolica Väner - Jezero. Jednoga dana se pojavio Brod jezerom. Iznenada vidjese na brodu djevojka u svjetlu. To bjese Sv. Lucija sa svjetiljkama a kada se Brod priblizio i usidrio ona pozva narod k´sebi i podijeli sve sto je imala na brodu. Namjernice: brasno, kruh, meso i kobasice, uz to je imala vino i pivo.Kada su imali dovoljno da se nahrane onda se opustio brod i otplovio dalje sa Sv.Luciom do drugih mjesta, gdje su gladni cekali na pomoc. Svjetlo je tada obasjalo cijelu okolicu. Stim se ublazila glad narodu. Zbog svega toga i dan danas se slavi u cijeloj Svedskoj Sveta Lucija. Zato i tebi NEVJESTA Lucija sretan imendan pa nek ti donese: zdravlje, ljubav i postovanje tvoje djece i sviju sa kim se susreces. To ti zele Marija, Anita i Marijan
Sumarka, rakija i konj
Davnih godina je zivio jedan sumar u nasoj okolici po imenu Hatif i njegova zena Sahija, koji su zivjeli u sumarnici stupcicu pokraj brda Borovca. To je bilo brdo najblize nama sa jedne strane na kojoj je zivjela ta obitelj. Oni su nas cesto posjecali i dolazili nam na sijelo ili kada im zatreba konj kojega smo imali za mnoge potrebe. uz njega smo mogli zaraditi i poneki dinar od susjeda. Svakoga mjeseca smo gonili kiriju, to jest po onome obicaju kada se dobijena plata a zatim se kupi namjernica za citav mjesec i treba donijeti sa konjem kuci od trgovine koja je udaljena preko tri kilometra. Ceste nije bilo vec samo sumska pruga koja je sluzila za izvoz sume iz nesih krajeva. Mi djeca smo skakutali sa sljevera nasljever iduci u skolu pa smo se znali spretno i klizati po tim sinama koje su ponekada bile i opasne sto bi se znali i okliznuti te razbiti po njima. To nam je bilo djeci svakodnevnica uz nase tasne koje smo nosili i skakutali a i odali ko ce duze hodati po tim sinama da ne propadne, a propadne onaj koji strane sa sine na taj drveni sljever. Od mnogih posjeta tog sumara i sumarke Sahije je bio jedan koji nam je ostao u sjecanju. Dodje ti sumarka sa namjerom da nemoze toliki put privaliti do Lazetovice kojoj mora otici zbog nekih poslova, da joj dadnemo konja da neide pjesice. Upravo se pekla rakija a tata je otisao u sumu dabi donio grana iz sume koje je Marijan nabrao i izvuko iz lomova koji su nekada slagali sumski radnici. To je inace on nej radije radio i prikupljao sa svojom sestrom Franciskom sto je ona bila naj vjernija i smosobnija uz konja a pogotovu kada se kuva meca za krmad te odemo po kapusiku, a kapusika je imala najvcise lisce pa se nje najbrze nabralo za krne babi naraslo, koje smo klali pred bozic i susili u toj supi, pusnjici. Mama joj je davala da proba rakiju koja je tek pocela da curi iz kazana zvana basica, koju je slatko pila ta sumarka a uz to joj je mama donijela paradajiza ispod ale (WC-a) koji je naj bolje uspijevao tamo. To je bila najbolja poslastica kada skolovani dodju pa odmah se izabere najbolja hrana za njih te kaze ajde donesi paradaiza ispod ale (WC-a) za sumara. Ta sumarka je gledala uporno u supi gdje su visile za susenje kobasica, krvavice i ostalo meso, ta sumarka je najvoljela bijelu peku pa jednom zatrazi komadic sto je bio vec dobro osusen a njena je cerka koja je dosla sa njome vec dugo govorila da je gladna a mati jen pita, sta si gladna, mesa odgovorila je ona, mamo daj mi m,esine. Maro daj ti meni onoga tamo malo uz ovu tvoju sljivu rakiju. Ma Sahija danas je petak pa mi nejedemo meso a i korizma je. E Maro, Mama je pjevusila samo i rado je uzimajuci noz kojim je rezala tu peku a sumarka njoj izumje i naj noviju pjesmu za nju koja glasi. Maro, Maro objesita grano, od kad si se naselila Maro, uvjek si se veselila Maro, ko posti u godini cetvere kvatre nek se ne boji paklene vatre. Dadne ti ona njoj tada ipak te bijele peke te ona se podmiri i tako uceifila sva radosna kaze da ne bude kod mene ko kod moga covjeka kada je malo vise popio kod vas te rakijesine, sve lonko po lonko pa ode u dolko. A kod nas se probavala rakija kad se pece malim loncicem da se nerazbije kao sto se dogadjalo za nase casice staklene.Odo ja sada pjesice jos i ovaj stap mi netreba a kamoli konj. Tako je pricala kada je druga dosla sa svojom unukom kod susjeda po konja da idu malo dalje a bili su stidni po nasem obicaju i nasljedstvu. Kadgod domacica kaze da uzme dijete kolac koji je na stolu stajao baba kaze, to moja unuka nevoli, pruza joj secerku a zatim baba kaze nevoli ona to, to je bilo sve od stida a covjek nema nista previse samo cuva kada ko dodje da ga ima pocastiti, za goste mora imati. Tada kada su posli da idu na daljnje putovanje, rece domacin, hocesli konja posto je daleko a unukica veli, moja baka nikad neide sa konjem ona to nevoli. Zatim kada su pjesacili shvatili su da jedna drugoj su se osvetili, milo za drago sto se kod nas znalo kazati. Tako smo davno imali u komsiluku jednog kuma Miju i kuma Alojziju iz takozvane Lucice. Oni su bili odma preko sume i dva potocica uz planinu Borovac. Jedne prilike je tata isao sa posla od sumske kuce pa je prolazio preko Lucice kuci. Posto tamo izmedju njihove stale i kuce ima izvor na kojem su sagradili korito za pranje vesa i mnbogo drugoga, tada se zadesila Mijina zena koja nije dobro cula. Kada bi netko joj govorio ona bi po namjerice njemu odgovorila da ne priupita, posto je to izbjegavala pa cesto i pogresno iskaze. Kada je tata prolazio pa jen pitao za zdravlje a tada je ona prala kablic od sira. Kako si kuma? pitao jen je, perem bez sapuna. Gdje kum Mijo? u njem sir bio. Ma kuma pitam te, gdje kum Mijo? prodere se stari mikelj. A ona ce njemu ah je...ti moje gluve usi, eno ga u kuci sjedi i pusi. A sada Marijan zna zapjevati ovako:
Idem s´posla i nosim ja sljive, pa se mislim sta je bilo prije?
Kupio sam ovog puta dosta, a i tebi od tog puno osta.
Sljive jedem i rakiju pijem, sljivovico necu da ja krijem,
pa susjeda malo dozivkujem. Dodji Vide dok je puna Boca,
nemoj gledat samo sa Borovca. Iz Lucice preko dva potoka,
da nebude pomalo sramota. Vrijedne ruke iznemazu,
pa se nada javlja, dal ce biti dobra, kao nekad sada.
Vijacke dogodostine ,
PRICA IZ DJETINJSTVA Kad se sjetim tih davnih dana pa zimskih prela, tkanje ponjava, prelja i raznoga pletiva pa se znalo i zapjevati. Pricale su se raznorazne price i pricice sto to vrlja po glavi pa gotov da se nemoze spavati dok se neisprica uz zenu, svojoj djeci. Kaze ona, mi smo se igrali "Ide maca oko tebe, pazi da te neogreba, cuvaj miso rap nemoj biti sliep, ako budes sliep odgrisce ti maca rep". Pojavi se malo ona stara sa svojom pripovijetkom ko kakav politicar. Kaze ti ona, ovako su nasi prastari dugo zivjeli pa su znali zvati. Ajde ceri, reci ceri da joj place cerino dijete. Ko je sada ta osoba, ko je tu zapovijed dao, od jednog do drugog. Ja ti nastavi; pa mi smo se igrali "ko to oda oko moje kuce? Ja, ja kuma. Nemoj mi pokrast cela. Necu, necu kuma. Fus, fus pa jen nema". Ah dodje ti druga pa veli; Mi smo se igrali cora bake i zaloga, sta da radi ovaj zalog? Eh kad bi se jos neko sjetio onoga sto sam zaboravio da izvuce ispod carape, ono uz sijelo i prelo po privatnim kucama, jesu bili saldzie i radilje. Koja li zaspi znali su salama jen i zakopcati za seciu zihericama pa onda povikat, joj eno nekog na vrata, mi se bojimo. Kad ti ona skoci a ponjava za njom sto se svi daju u smijeh a tu je vec i vrijema da se igraju raspa. Znaci kada se pojave prve maline (kupine) da se probat mogu posto su sazrele odma se moze pocet sijelit i kudilja isprest. Nema spavat ranije dok to neispredes. To je nas obicaj bio za prelje, ma nije samo za prelje to je za sve zene nasega kraja posto su one bile neplacene radilje a vise gotov naprave negoli ljudi sto donesu iz sumskih radova, jest da su i oni provodili se na suncanom godisnjem koseci travu, pripremajuci ogrev i pravljenje kokosinjaka i svinjca novog dok nije stari propo. Zvono zazvoni rano sto te dize iz kreveta pa te niko nemora buditi, svi znaju, skacu iz kreveta dok su neki muski vec otisli na uranak pjehe za Vares a drugi za Dubosticu na teren. Skace se, odma je mati zaduzena za bogomolju pa svako na svoju stranu da se nedogovara. Djeca od muzenja krava, ovaca kokosi, krmad i konj. Sta je za pomust pomuzi a onda na pasu. Gledam i sada one djevojcica na sliki sa Ivanceva kako nose pletivo, vezivo, preslicu i knjigu sa sobom da i one zarade za sebe veceru i dobru crkvenu haljinu. Nije se imalo korza, to je najljepse korzo bilo. Kad vidis pred kucom nediljom, od djeteta do sceneta sve glanjc. Cudim se sto se te sada babe nepojave da potvrde ovo moje svrakopisa sto se moze reci. Krcevine kad pocnu svoju muziku iako nije bilo struje. Orozi se prvi objave a zatim zvona raznih krava i ovaca. Pjesma cobana i cobanica, mogli smo pratiti koje stado izlazi prvo iz stale ciji cobanski ker kako laje uz ta stada. imali su poneka koji cuvaju uzajamno na redu stada pa se raznorazna zvona na kravama i ovcama odjekivala uz eho od brda do brda. Povice neko, eno i Katice sa kravama, koja nije imala covjeka ni zarade pa je cuvajuci goveda dobijala da moze kulturno zivjeti. Ta je bila isto jedna od krcevackih legendi a poslije je dobila i uzviseno ime Katica milica kaja je prikupljala ponaj vise mladezi oko sebe pa po potrebi iznajmi magazu za sijelo uz zetovu violinu sa mnogim grlima koji su znali pjesmom i karabitusu ugasiti na drugoj strani magaze. Tu se nadje obavezno i kakav prakanatur da nebi mladi sta krivo uradili a sa curama se posalje starija osoba. Tu se znao naci i Stjepan Jozelja koji je grlo imo nad sva grleta. Kadgod u podne bi zazvonilo iako je na najvisem brdu bio Krcevackom Lazetovici culo se kako boga moli, ako si sam, nisi, mozes samo na drugoj strani odgovarat, jest da te nece on cuti ko ti njega ali nisi sam. Ljudi bez grija ali opet mora se posjetit parok, nadje se nesto makar od te tudje kokosi sto te navede na grijeh. Pa jedne prilike Krcevacka jedan bolja od legendi je bio i Stjepic zvani Bozica, pokoj mu dusi trebamo mi takvije. Unidju mu cesto komsine kokosi u mnogobrojno cvijece pa ih nemoze gledati a kokos ko kokos. Ma sto dodju one, dovedu ti i pilice sa sobom. A ta lagenda imo jedan kriz od Boga pa nije mogo dobro izgovarat ili mi ga slabo slusasmo. Komsi stalno govori tvoje kokosi, jejejesu onnne. Nisu, kako ti poznas, tvoje tvoje. Sto je bilo naj gore za njega kada istjra kvkcku sa pilicima kamenjem normalno da lene ko i svi mi ali nemoze. Dok on izgovori ono pi,pi,pi... o majo, one se vrate natrag. Dodijale te koke sa pilicima a kako komsi dokazati da su to bas njegove. Dosjeti se ta legenda, probusi zitke kukuruza sveze ti on koncem oni koje su nase vrijedne prelje oprele predjni stonoli one kazu i papirice na kojima je napisao "bili smo kod stjepica u cvijecu" i tako svaka istjerana iz vrtla je nosila sa sobom komsi dokaz gdje su bile. Sreca je moja bila sto sam ja imo uvijek te Krcavine ko na dlanu pa sve znao kada koja koka snese jaje pa se objavi iliti kad rastrijeb odnese koje pile i gdje ga rascupaje. Ocu reci bolje bit sa strane negoli u guzvi trnja. Zacrtam sada od kriza do kriza Kecrvackoga. Sjecam se Stijepe ivanovica prakanatura stonoli on veli kad popusti stap od ribe, jesam li ja vama dosadan ( ? )
05.09.2010. Dodane nove slike u podkategoriju ''Magulica-Vareš-Pogar-igranka na Pržićima'' slike možete pogledati na slijedećem linku Magulica-Vareš-Pogar-igranka na Pržićima
08.08.2010. Dodan novi putopis kojeg je napisao Vjekoslav Talić Sokolini u pohode!
Jerko 13/08/2010 19:29 pozdrav svima samo da se pojavim
Dado 10/08/2010 22:25 Bog Slavene i poz svima...a vjeruj da i ovdje isto vracamo se u normalu pocelo se radit i tako malo tesko nakon svega sta je bilo ajde poz sve tamo redom koga vidis veliki pozzzz....
Slaven199 09/08/2010 12:26 hvala na pitanju dobro je, od bosne se odmorilo sve se opet vraća u standardnu kolotečinu, samo bit će malo nezgodno naviknut se opet rano ustajat.. Kako je kod vas?
Dado 09/08/2010 11:40 Pozdrav svim posjetiteljima!Kako je Slavene jel se odmorilo od Bosne jesi poceo radit imal sta novoga...
Dado 09/08/2010 11:34 Pozdrav svim posjetiteljima!Kako je Slavene jel se odmorilo od Bosne jesi poceo radit imal sta novoga...
Slaven199 09/08/2010 00:05 nije marijane zatvorena nego smo je samo makli s početne stranice, nalazi se u ''Forum'', al evo specijalno za tebe je vraćamo na početnu i to na vrh stranice...
marijan 08/08/2010 18:57 Magulica zatvorila kafanu kod popa ili ja pjan neznam potrefi put do nje.
Početna
Magulica.com
Dodjo sa prvog posla pa da nastavimo,
