Godišnji odmor. Sv.Ana, stara majka. Auto spremno, sinovi kao ''zapete puške'' pa pravac Bosna.

Putovanje lagano, neizbježan šoping u Vitezu, ručak-domaća janjetina također, mali odmor te nastavak puta.

Fotoaparat miruje do rijeke Krivaje, koja je prirodna granica između Magulice i Vijake. Za početak snimak same rijeke sa mosta na Odvojku. U njoj ostaci starog mosta koji bude uspomene iz ranog djetinjstva.



Na izlazu iz Careve Ćuprije, nešto novo u odnosu na prethodni posjet selu. Cesta asfaltirana, ostvaren san mnogih generacija koje to ne doživješe (dosta raseljenih, umrlih …)



U pola puta, kod osnovne škole u Kamensku iznenađenje ! Nestalo asfalta, put makadamski, izrovan, gotovo neprohodan.





Sreća, samo manja dionica. Na odvajanju puta za Magulicu, ponovo asfalt. Još ljepši i draži. Uradiše ga moji Magulačani, osobnim sredstvima (naravno uz pomoć svih nas koji se odselismo odavde).

Pred večer stižemo napokon na odredište. Rodna kuća je tu, kapija također.



U kući mama čeka, uz uobičajenu domaću šljivovicu za odmor od puta.



Pored nje jednom gospodinu nije baš drago što su gosti došli. Ima on pametnijeg posla.



Pored peći sve pod kontrolom drži ''treća živa glava''.



26.srpnja – dan zbog kojeg vrijedi uzeti godišnji odmor baš u ovo vrijeme. Sveta Ana. Jedan od najvažnijih dana u našoj župi, Sveta misa u Vijaci, a zatim do duboko u noć provod koji ne treba planirati, jer se to jednostavno ne može iz poštovati.

27. srpnja – ponovo Vijaka, završnica malonogometnog turnira, povratak u selo, sveta misa u našoj crkvi, igranka u novom domu do kasno u noć.

Sutradan glava puna emocija. Sve to treba na miru još jedanput pretresti, a za takvo što je potreban poseban ambijent. Mislim, najbolje je uzeti fotoaparat u ruke i lagano prošetati po selu i njegovoj okolini. Put nas vodi u pravcu Podsokoline. Tu je legendarni Sokol – ogromne kamene stijene pred čijom veličinom i ljepotom čovjeku zastaje dah.







Suprotno od njega – pravac Olova još jedan pogled na ljepote. Rijeka Krivaja se probija kroz planinske predjele koji su ukrašeni naseljima i zelenim livadama.



Na ulazu u Podsokolinu, jedan od zaselaka Magulice dočekuju nas kuće bez vlasnika, zarasle u voćnjake i visoku travu.







Pojedini gospodarski objekti, zbog dotrajalosti su porušeni. Međutim, ima tu još života i to ugodnog za krave, koje nakon izdašne paše prirodne trave potražiše utočište u dubokoj hladovini.



Na kraju zaseoka jedna kuća se po nečem izdvaja od ostalih, uredan okoliš, sa puno cvijeća, velika gomila bukovog drveta za ogrjev. Na ulaznim vratima vremešna domaćica Zita (koja sam živi tu) iznenađena ali razdragana nas dočekuje i časti kavom uz ponudu raznolikih alkoholnih pića i naravno hladnog piva. Kavu prihvaćamo, a piće ostavljamo za druge, mi se danas ''čistimo''.



Dok sjedimo aparat bilježi još jedan pogled na Sokol



obronke Konjuh planine



i livade u njima čiji vlasnici su mještani Magulice (Bartolovići i Riđići)



Dalje nas put vodi u pravcu Njivica. Hladovina stoljetne bukove šume štiti nas od ovog srpanjskog sunca.



Proći ovim putem, a ne navratiti se na vrelo Kragujevac i probati njegovu čistu i hladnu vodu bio bi veliki grijeh.



Tu je još uvijek drveno korito koje vodu dobiva iz bazena koji sagradiše vrijedni mještani Magulice i odvedoše vodu u svoje domove. Sam izvor je smješten u prekrasnoj bukovoj šumi.



A onda Njivice, nekad prostrane livade, najdraže mjesto magulačkih pastira (naravno, poslije koševine), sada prošarane mladom šumom



i traktorskim putovima



Koji pooraše radnici ''Krivaje'' iz Zavidovića prilikom izvlačenja trupaca. Još jedan dokaz kako se spomenuto poduzeće ponaša u svojoj državi (čitaj: džemahiriji).
To je valjda onih 2% od vrijednosti posječene šume koji ostaje lokalnoj zajednici.

Sljedeće odredište nam je lokalitet Njiveričke stijene, Pogled za uzdah, što zbog ljepote, te prizora i visine. Stoljetna jelova i smrčeva šuma u Luščiću izgleda kao
da je slikana iz aviona.



Sokolinu se dobro prorijedili sjekači, tako da sada raste nova što je sam bog zasadi. Tu su mlade bukve, jele, javori itd



Na Sokolu, nekad službenoj osmatračnici nešto novo. Neimari sagradiše planinsku kućicu i sto sa klupom, za putnike namjernike, da se odmore u prelijepom ambijentu i na svježem planinskom zraku.





Ovo je mjesto na kojem fotoaparat treba da odradi svoje. Krenimo redom. Pogled prema Varešu, obronci planine Zvijezde su tu, a sam Vareš se sakrio iza njih.



Pravac Podsokolina – Stanarevića kuće u Krivaji



Podsokolina iz ptičje perspektive



Magulačke livade sa dolinom rijeke Krivaje u pozadini



Magulica se sakrila iz brda, ali su zato polja tu



Bojišta, Aloga i put za Podsokolinu



Planinsku turneju završavamo na mjestu oko kojeg su se nekad otimali šumari (sijali krumpir) i naši momci (igrali nogomet). Sada nema ni šumara ni naših momaka, tako da sada igralište čeka nove generacije ili novu namjenu (možda mjesto budućih godišnjih susreta Magulačana u ljetnim periodima).



Kroz borovu šumu se nešto nazire



Lugarska kuća (šumarnica) pusta stoji. Nekad stan za lugare Hamdiju, Jovu, Zahdiju, Derviša, Šemsu. Tu Hrvat nije došao na red.



Sa bazena smještenog iznad sela slike su različite.







ispod bazena faca zamišljena. Čovjek razmišlja što dalje.



Crkva obnovljena, na domu ima još posla, put za groblje tek započet … s kim dalje to raditi ?



Možda se ovdje odgovor krije. Čovjek obnavlja obiteljski dom (Franjo, Ivke, Kokorović sa suprugom) za svaku pohvalu.



Umorni, ali zadovoljni ulazimo u selo i još par snimaka. Stanje raznoliko, od urednih starijih kuća, starih na kojima je vrijeme učinilo svoje do onih koje su u fazi izgradnje, a dali će i kada biti završene pokazati će budućnost.

















Do narednog posjeta, pozdrav svim posjetiocima.

Ocjenjivanje je dozvoljeno samo registriranim članovima.

Logiraj se ili registriraj za ocjenjivanje.